temelji imana u svjetlu suvremenog doba

Muhammed Kutb

3 – Prohtjevi i strasti

Jedna od bolesti koje pogadaju ljudsku narav i odvode covjeka u širk jesu njegovi prohtjevi i strasti. Allahova, dž.š., objavljena vjera sadrži Božije odredbe kojih su se ljudi dužni pridržavati kako bi njihov život na Zemlji bio ispravan. 'Mi smo izaslanike naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali.' (El-Hadid, 25.)
Kada je ljudska narav ispravna ona sa zadovoljstvom prihvata Allahove, dž.š., naredbe i nastoji da ih u praksi primijeni, želeci tako postici Allahovo, dž.š., zadovoljstvo i naklonost. Medutim, kada njome zavladaju strasti i prohtjevi ona s tegobom prihvata ono što je Allah, dž.š., objavio i nastoji da udovolji svojim prohtjevima i strastima. O tome Allah, dž.š., kaže: 'A kad im se govori: “Slijedite ono što vam Allah objavljuje!” – odgovaraju: “Ne, mi slijedimo ono što smo zapamtili od predaka naših.” (Lukman, 21.)
'A njih smijeniše zli potomci, koji namaz napustiše i za požudama podoše; oni ce sigurno zlo proci.' (Merjem, 59.)

'Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, nece ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu cini.' (El-Kasas, 50.)
'Kaži ti Meni, hoceš li ti biti cuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo?' (El-Furkan, 43.) 'Ljudima se cini da je lijepo samo ono za cim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha.' (Alu-'Imran, 14.)
'...zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu, a Allah nece ukazati na pravi put onima koji nece da vjeruju. To su oni cija je srca i sluh i vid Allah zapecatio, i oni su zaista nemarni.' (En-Nahl, 107-108.)
'...koji život na ovome svijetu više vole od onoga svijeta i koji od Allahova puta odvracaju i nastoje da ga prikažu krivim! Oni su u velikoj zabludi.' (Ibrahim, 3.)
Oni odbijaju da prihvate Allahovu, dž.š., uputu i ne priznaju Objavu, iako su svjesni da je istinita, jer kada bi je priznali onda bi je morali slijediti. A oni ne žele da slijede ono što je Allah, dž.š., objavio, zato što ih strasti njihove pritišcu i zasljepljuju njihova osjetila. Iz tog razloga oni poricu istinu koja je došla od Allaha i na nekorektan nacin o njoj raspravljaju. Oni postavljaju druga pravila i mjerila za život i rad mimo onih koja je Allah dž.š., odredio, zatim tvrde da oni slijede istinu i da su u pravu. Tvrde da su njihova pravila i mjerila preca za slijedenje od Allahovih, dž.š., pravila i na taj nacin cine širk – širk slijedenja (neceg drugog mimo Allahovih propisa).

U ovom stanju nalazili su se ljudi u predislamskom džahilijjetu koji Allah, dž.š., cesto spominje u Kur'anu, narocito u mekkanskim surama. Suvremeni džahilijjet, koji je u potpunosti potonuo u strasti, istog je oblika. Današnji džahilijjet, takode, odbija priznati Allahovu, dž.š., objavu, jer želi da slijedi svoje strasti i nece da se pridržava onoga što je Allah, dž.š., objavio.

4 – Odbijanje obažavanja Allaha, dž.š., iz oholosti

Oholost je, takode, jedna od bolesti koje pogadaju ljudsku narav, odvode covjeka od njegovog urodenog stanja i uvode ga u podrucje širka.
Kibur u covjeku postepeno raste, pocinje ohološcu prema ljudima a završava se odbacivanjem ibadeta Allahu dž.š., upravo iz oholosti. To je negativna i nepoželjna osobina koja se ne može naci kod normalnog covjeka. Zato je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'U Džennet nece uci niko ko u svome srcu budu imao makar trunku kibura.'
Obicno se kibur rada u srcima onih koji su postigli nešto više od ovodunjaluckih dobara: novac, ugled, vlast i slicno. Medutim, kibur se može naci i u svakoj drugoj bolesnoj osobi koju pogada takozvani 'kompleks više vrijednosti', iako se možda radi o osobi bez ikakvih vrijednosti.
Allah, dž.š., u mudrom Kur'anu objašnjava da kibur uzrokuje kufr i širk. Govoreci o Nimrudu Allah, dž.š., kaže:

'Zar nisi cuo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim rece: “Gospodar moj je Onaj koji život i smrt daje”, - on odgovori: “Ja dajem život i smrt!” – “Allah cini da Sunce izlazi sa istoka” – rece Ibrahim -, “pa ucini ti da grane sa zapada!” I nevjernik se zbuni. – A Allah silnicima nece ukazati na pravi put.' (El-Bekara, 258.)
U govoru o faraonu Allah, dž.š., kaže: 'I faraon obznani narodu svome: “O narode moj,” – rece on – “zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavci rijeke koji ispred mene teku, - shvacate li?' (Ez-Zuhruf, 51.)
“Idi faraonu, on se osilio, i reci: 'Da li bi ti da se ocistiš, da te o Gospodaru tvome poucim, pa da Ga se bojiš?” I onda mu je najvece cudo pokazao, ali je on porekao i nije poslušao, vec se okrenuo i potrudio i sabrao i povikao: “Ja sam gospodar vaš najveci!” – on je rekao, i Allah ga je i za ove i za one prijašnje rijeci kaznio.' (En-Nazi'at, 17-25.)

Istoj grupi pripada i Velid b. el-Mugire za koga Allah, dž.š., kaže: 'Meni ostavi onoga koga sam ja izuzetkom ucinio i bogatstvo mu ogromno dao i sinove koji su s njim i cast i ugled mu pružio – i još žudi da uvecam! Nikako! On, doista, prkosi ajetima našim, - a naprticu Ja njemu teškoce, jer je smišljao i racunao, - i, proklet bio, kako je proracunao! i još jednom, proklet bio, kako je proracunao! – Zatim je pogledao pa se onda smrknuo i namrštio i potom se okrenuo i uzoholio, i rekao: “Ovo nije ništa drugo do vradžbina koja se nasljeduje, ovo su samo covjekove rijeci!” U Sekar cu Ja njega baciti.' (El-Muddessir, 11-26.)
Zatim, Allah, dž.š., objašnjava da je to pravilo koje se odnosi na mnoge, a ne pojedinacni slucaj: 'Oni koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakv dokaz nije došao, u srcima njihovim je samo oholost koja ih nece dovesti do cilja željenog, zato moli od Allaha zaštitu, jer On, uistinu, sve cuje i sve vidi.' (Gafir, 56.)
Odbijanje ibadeta Allahu, dž.š., iz oholosti najbolje se vidi u suvremenom džahilijjetu. To se ne odnosi samo na bogate, ugledne i mocne. Ova bolest na zapadu se toliko raširila da cak i najbezvredniji covjek iz oholosti odbija da Allahu na sedždu padne.

5 – Postojanje silnika koji žele da ljudi njima robuju, te zato odbijaju da vladaju po Allahovoj dž.š., objavi
Jedan od najvažnijih uzroka širka u svim vrstama džahilijjeta tokom historije je postojanje silnika, medu ljudima, koji žele da njih drugi obožavaju i služe udovoljavanju njihovih strasti, te zbog toga odbijaju da se povinuju Allahovoj, dž.š., objavi. Oni namecu zakone koje su sami izmislili, povodeci se za svojim licnim prohtjevima i strastima, a zatim koriste svoju silu da primoraju svoje podanike da ih slijede.
Ovi silnici, u stvari, sebe postavljaju na mjesto božanstva tako što sebi daju pravo da donose zakone koje može propisati samo Allah, dž.š., koji je sve stvorio i jedini ima pravo da izdaje naredbe i zabrane svojim stvorenjima. 'Samo On stvara i upravlja!' (El-A'raf, 54.) 'A Allah zna, a vi ne znate.' (El-Bekare, 216.)
S obzirom da je Allah, dž.š., jedini Bog i jedini tvorac i gospodar svega, da jedino On zna sve o svojim stvorenjima, jedino On zaslužuje da kaže: ovo je dobro a ovo loše, ovo je halal (dozvoljeno), a ovo haram (zabranjeno).

Ukoliko bilo ko od ljudi tvrdi da on ima pravo da nešto zabranjuje i dozvoljava, on je sebe stavio u poziciju Allahova sudruga, ili u poziciju božanstva mimo Allaha, dž.š. Ko ga u tome slijedi on njega, pored Allaha, obožava.
Ti silnici, koje Allah, dž.š., u Kur'anu naziva 'glavešine', prvi su koji odbijaju da prihvate poslanike koje Allah, dž.š., šalje radi upute covjecanstvu: 'Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. “O narode moj,” – govorio je on – “Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu!’ A glavešine naroda njegova su odgovarale: “Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi.” (El-A'raf, 59-60.)
'A Adu – njegova brata Huda. “O narode moj,” – govorio je on – “Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?” Glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, odgovarale su: “Mi smatramo da si ti doista neznalica i mi mislimo da si ti zaista lažac”. (El-A'raf, 65-66.)
'A Semudu – njegova brata Saliha. “O narode moj,” – govorio je on – “Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znak od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne! I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio; u ravnicama njezinim palate gradite, a u brdima kuce klešete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne cinite zlo po Zemlji nered praveci!” A glavešine naroda njegova, one koje su se oholile, upitaše potlacene, one medu njima koji su vjerovali: “Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?” – “Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono što je po njemu objavljeno” – odgovoriše oni.

“A mi, doista, ne vjerujemo u to u što vi vjerujete” – rekoše oni koji su bili oholi.' (El-A'raf, 73-76.)
Ovako se glavešine stalno suprotstavljaju poslaniku koji je poslan od Allaha, dž.š., a zatim ne samo da mu se suprotstavljaju nego pocinju da mu prijete.
Koliko god nam se ovo, na prvi pogled, cinilo cudnim, to nije cudno, jer oni koji, dok su na vlasti, druge porobljavaju, dobro znaju da je njihova vlast nelegalna i da nemaju pravo da to cine. Oni znaju da je to što cine suprotno onome što je Allah, dž.š., objavio, ali se ne osvrcu, nego oholo nastavljaju sprovoditi nasilje. Kada im dode poslanik od Allaha i kaže: 'O narode moj, Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate.', a to je govorio svaki poslanik svome narodu, on, ustvari, poziva da se vlast vrati Allahu, koji jedino ima pravo na naredbu i zabranu.

Glavešine se ne zadovoljavaju prijetnjom samo poslanicima, nego svoju srdžbu iskaljuju na svojim podanicima da ne bi izmakli njihovoj nepravednoj vlasti i zaštitu potražili od Allaha. Oni njima prijete, kao što prijete poslanicima i od njih traže da nastave biti odani samo njima i zabranjuju im da budu odani Allahu, dž.š. Oni im, ustvari, nareduju da cine širk i prijete da ce ih uništiti ukoliko se iskreno predaju Allahu.
Nasuprot silnika postoje obespravljeni koji im se pokoravaju. Prvi nareduju širk, a drugi im se pokoravaju, iz straha ili nemoci, ali se pokoravaju.
O prvima Allah, dž.š., kaže: 'Zar ne vidiš one koji su, umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima – nezahvalnošcu uzvratili i narod svoj u Kucu propasti doveli, u Džehennem, u kome ce gorijeti, - a užasno je on prebivalište! – i izmislili Allahu ortake da bi zavodili s puta Njegova? Reci: “Nasladujte se, završicete sigurno u vatri!” (Ibrahim, 28-30.)

O drugima Allah, dž.š., kaže: 'A oni koji ne vjeruju govore: “Mi necemo vjerovati u ovaj Kur’an niti u one prije njega!” A kada bi samo vidio kad oni koji su ucinili zlo pred Gospodrom svojim budu zadržani i kad stanu medu sobom razgovarati: “Da vas nije bilo, sigurno bismo bili vjernici” – reci ce oni koji su tlaceni bili onima koji su bili oholi. “A zar smo vas mi od pravog puta odvratili nakon što vam je bilo na njega ukazano? Ne, sami ste vi grešnici bili” – reci ce oni koji su bili oholi onima koji su bili tlaceni. “Nije bilo tako” – odgovorice oni koji su bili tlaceni onima koji su bili oholi -, “nego ste danju i nocu spletkarili kad ste od nas tražili da u Allaha ne vjerujemo i da Mu druge jednakim smatramo”. I svi ce prikriti tugu kad vide da ce kažnjeni biti, a Mi cemo na vratove nevjernika sindžire staviti; zar ce biti kažnjeni drugacije nego prema onome kako su radili?' (Sebe', 31-33.)

Vrste širka

Nije jedina vrsta širka sedždu ciniti kipovima, kao što misle neki citajuci o predislamskom džahilijjetu u kome su Arapi bili mušrici zato što su se kipovima kljanjali. Oni misle da je jedini razlog širka tadašnjih Arapa obožavanje kipova i da je, shodno tome, obožavanje kipova jedina vrsta širka.
Medutim, ako se vratimo Kur'anu i bolje promotrimo nacin života Arapa u džahilijjetu, ustanovicemo da je obožavanje kipova samo jedna od brojnih vrsta širka u arapskom džahilijjetu, uz još mnoge druge u ostalim džahilijjetima kroz koje je prolazilo covjecanstvo tokom duge historije.
Zaista je obožavanje kipova jasan i otvoren vid širka koji nije potrebno posebno objašnjavati. Medutim, širk je daleko širi pojam od samog obožavanja kipova i prinošenja žrtava njima. Širk je poprimao razne vidove i oblike u razlicitim oblicima džahilijjeta i to se i danas dešava u životu ljudi, kako na Istoku tako i na Zapadu. Ponekad ljudi nisu ni svjesni toga i ne znaju da to što cine jesu svojevrsni vidovi širka, jer oni, u svojim glavama, imaju predstavu da je širk samo obožavanje kipova.
U arapskom predislamskom džahilijjetu bilo je više vrsta širka. Pored kipova Arapi su obožavali meleke i džine, misleci da ce im oni pomoci kod Allaha i da ce se preko njih približiti Allahu. Poslušaj samo Džurejdove rijeci:
'Ja sam samo dio plemena Gazijja, ako ono zaluta i ja sam zalutao, a ako Gazijja bude na pravom putu i ja sam na pravom putu.'

Šta znace te njegove rijeci?

Znace da on nema drugog mjerila za dobro i loše izuzev onoga što njegovo pleme kaže. One, ustvari, znace još gore od toga, da je pleme to koje mu nešto zabranjuje i dozvoljava. Pa ako ono skrene s pravog puta i on je skrenuo, iako zna da je na pogrešnom putu, jer je stranputica, po njegovom mišljenju, dozvoljena ukoliko njegovo pleme njome krene. A ako pleme krene pravim putem i on ce ici, ne zato što on smatra da je to bolje, nego zato što je to njegovo pleme uradilo i to je, u tom trenutku, za njega dobro.
U oba slucaja vidimo da mu Allah, dž.š., uopce nije bio na umu. On ne uzima halal i haram od Allaha, dž.š. On ne prima naredbe od Njega, niti od Njega traži uputstvo za svoja djela. On sve to uzima od plemena i ono mu je glavni orijerntir. Pleme je, dakle, njegov stvarni bog, iako on zna da postoji Allah koji ga je stvorio i koji je stvorio sve što postoji!
Isto tako kod arapskih džahila je termin 'ocevi' i 'preci' bio bog kojeg su obožavali mimo Allaha: 'A kad im se govori: “Slijedite ono što vam Allah objavljuje!” – odgovaraju: “Ne, mi slijedimo ono što smo zapamtili od predaka naših.” (Lukman, 21.)

To nije slucaj samo sa Arapima. Isto su govorili, kako se u Kur'anu vidi, Nuhov narod, Ad, Semud i oni koji su poslije njih dolazili: 'Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i o onima poslije njih? – Samo ih Allah zna! – Poslanici njihovi su im dokaze donosili, ali oni su ruke svoje na usta stavljali i govorili: “Mi ne vjerujemo u ono što se po vama šalje i mi veoma sumnjamo u ono u što nas pozivate!’ Poslanici njihovi su govorili: “Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje. On vas poziva da bi vam neke grijehe vaše oprostio i da bi vas do roka odredenog ostavio”. Oni su odgovorili: “Vi ste ljudi kao i mi; hocete da nas odvratite od onih kojima su se preci naši klanjali – pa, donesite nam cudo vidljivo!’' (Ibrahim, 9-10.)

Na osnovu iznesenog, možemo nabrojati mnoge vrste širka koje su bile prisutne u arapskom ili nekim drugim džahilijjetima, pored klasicnog vida obožavanja kipova. Tako su ljudi, za vrijeme faraonskog džahilijjeta, vjerovali da je Sunce bog, vatropkolonici su, pak, vjerovali da je vatra bog, Nuhov narod je vjerovao da su Vedd, Suva', Jegus, Je'uk i Nesr bogovi.
Neke od vrsta širka su:

1 – Širk približavanja

'A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: “Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili” (Ez-Zumer, 3.)
Tu vrstu širka, kao što smo vec rekli, prakticira osoba koja zna da Allah postoji i da je On tvorac koji daje opskrbu, oživljava i usmrcuje, ali i pored toga smatra da postoje bica koja posjeduju odredena svojstva božanstva i koja su, zbog toga, bliža Allahu, dž.š., te da se, približavjuci njima, krivo vjerujuci, približavaju Allahu, dž.š.

Onaj ko se kipu klanja, njega potire, njemu klanja i sedždu cini, njemu žrtvu prinosi, on cini širk.
Danas se nama, možda, cini da je ova vrsta širka naivna i bemislena i da je to za savremenog covjeka, koji je u situaciji da se obrazuje i veoma lahko dode do velikog broja informacija, neprihvatljivo.
Medutim, pogledaj samo milione ljudi u islamskom svijetu koji tavaf cine oko turbeta šejhova, evlija i drugih 'odabranih' osoba, tražeci od njih da ih približe Allahu.
Zatim, pogledaj one koji se istinski boje srdžbe onih koje velicaju, bili oni vladari, velikani ili šejhovi, a ne boje se Allahove, dž.š., srdžbe. Oni vjeruju da im oni mogu više nauditi ili koristiti nego Allah, dž.š.
Zar su se oni, tim svojim postupcima udaljili od obožavaoca džahilijjeta za koje Allah, dž.š., kaže: 'Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu! A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: “Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili” (Ez-Zumer, 3.)

2 – Širk putem traženja šefa'ata (zauzimanja) od nekog drugog mimo Allaha, dž.š.
To je širk veoma blizak prvoj vrsti i smatra se njenim nastavkom.
Arapi su, u džahilijjetu, cinili dvostruki širk. Obožavali su kipove da ih približe Allahu, a istovremno su od njih tražili da se zauzimaju za njih kod Allaha, jer su smatrali da se njihova rijec sluša kod Allaha: 'Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: “Ovo su naši zagovornici kod Allaha.” Reci: “Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji nešto, a On zna da ne postoji!” Neka je hvaljen On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim!' (Junus, 18.)
'Oni bez Allahova odobrenja posrednike uzimaju. Reci: “Zar i onda kada su bez ikakve moci i kada ništa ne razumiju!” Reci: “Niko ne može bez Njegove volje posredovati, vlast na nebesima i na Zemlji Njegova je, a poslije

– Njemu cete se vratiti.” (Ez-Zumer, 43-44.)

Kao što su obožavali kipove, a narocito: Lata, Uzzaa i Menata, i tražili da se za njih kod Allaha zauzimaju, takode su obožavali meleke, koje su (krivo) smatrali Allahovim kcerima i da se, zbog toga njihova rijec priznaje kod Allaha: 'Oni bez Allahova odobrenja posrednike uzimaju. Reci: “Zar i onda kada su bez ikakve moci i kada ništa ne razumiju!” Reci: “Niko ne može bez Njegove volje posredovati, vlast na nebesima i na Zemlji Njegova je, a poslije – Njemu cete se vratiti.” (Ez-Zumer, 26-28.)
Možda ce nam se uciniti da je i ta vrsta širka išcezla s nestankom arapskog džahilijjeta i da ona, danas, uopce ne postoji. Medutim, kada dobro promotrimo ponašanje današnjih ljudi uocicemo da mnogi od njih rade slicno, tražeci zagovorništvo kod Allaha, dž.š., od umrlih evlija i dobrih ljudi, ili tražeci od njih zadovoljstvo i ostvarenje raznih želja.

Zagovorništvo je slicno 'približavanju', jer se u oba slucaja, bez osnova, smatra da neko drugi, mimo Allaha, s Njim ucestvuje u odluci ili utjece na Njegovu volju. To je neosnovano, jer je Allah, dž.š., potuno neovisan, jedino On vlada i upravlja svime i jedino se Njegova volja realizuje. Sva stvorenja su Njegovi robovi, a Njemu najbliži medu njima su oni koji su najbogobojazniji.
Sve to nikako ne negira šefa'at kod Allaha, dž.š., na Sudnjem danu, koji ce On primiti i udovoljiti mu. Medutim, to ce biti, prije svega, s dozvolom Allaha, dž.š., da to onaj koji ce tražiti šefa'at ucini i nakon zadovljstva Allaha, dž.š., njime.

Allah, dž.š., kaže: '...na Dan kada Džibril i meleki budu u redove poredani, kada ce samo onaj kome Milostivi dozvoli govoriti, a istinu ce reci.' (En-Nebe', 38.)
'...i oni ce se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati.' (El-Enbija', 28.)
'A koliko na nebesima ima meleka cije posredovanje nikome nece biti od koristi, sve dok Allah, dž.š., to ne dozvoli onome kome On hoce i u korist onoga kojim je zadovoljan.' (En-Nedžm, 26.)